Sve je veći broj teških povreda u fudbalu. Jedna od najčešćih, i najtežih, je povreda/ruptura prednjeg križnog ligamenta.

Radi se o povredi, koja u pravilu, a naročito ukoliko se želite vratiti na teren i ponovo igrati na visokom nivou, zahtijeva operativni zahvat (rekonstrukciju).

Nakon operativnog zahvata, slijedi relativno dugotrajan proces oporavka/rehabilitacije. I dok većina zna da od kvalitene rehabilitacije zavisi da li ćete se, i na kojem nivou, vratiti na teren, rijetki znaju koliko je rehabilitacija važna za sveukupno zdravlje i radnu sposobnost.

Najnovija istraživanja i meta-analize sugerišu da postoji značajna vjerovatnoća da osobi, kod koje je izvršena rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta, tokom života bude dijagnosticiran osteoartritis. Prema Cinque et al. (2017), osteoartritis će biti dijagnosticiran kod:

11,3% operisanih – unutar 5 godina od izvršene rekonstrukcije (ili 1 od 10 pacijenata);

20,6% operisanih – unutar 10 godina od rekonstrukcije (ili svaki peti pacijent);

51,6% operisanih – unutar 20 godina od rekonstrukcije (polovina pacijenata).

Drugim riječima, ako ste pretrpili povredu ACL-a sa 18 ili 20 godina (a sve je veći broj mladih ljudi koji se u PFHSC trening centar javljaju radi rehabilitacije), vjerovatnoća da ćete u 38 ili 40 godini života imati osteoartritis koljena je veća od 50%. Ukoliko se to desi, vaša radna sposobnost će biti značajno umanjena, a svakodnevnica praćena bolovima, otečenim koljenom, ograničenjima u kretanju, itd. I ne samo to! Na žalost, ljekari do danas još uvijek nisu našli adekvatan način izlječenja osteoartritisa, a najbolje rješenje će biti - nova, mnogo složenija (i mnogo skuplja) operacija. Zbog toga je izuzetno važno na vrijeme uraditi rekonstrukciju, započeti i završiti kvalitetnu rehabilitaciju.

Pitanje koje se najčešće postavlja u kontekstu rehabilitacije jeste „kada se mogu vratiti treninzima sa ekipom“ ili „kada se mogu vratiti na teren, da igram“? Na žalost, iako postoje uvriježena mišljenja o tome da bi se igrač na teren trebao vratiti za 6-9 mjeseci, odgovor na ovo pitanje nije nimalo jednostavan. Brojni su faktori, koji utiču na to kako će se tijelo sportiste ponašati nakon rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (vidi opširnije na https://www.pfhsc.ba/post/acl-rehabilitacija), odnosno kada će biti spremno za povratak na teren.

U PFHSC trening centru proces rehabilitacije se realizira prema jasno postavljenim protokolima, a odluka o tome da li je sportista spreman za narednu fazu rehabilitacije, a u konačnici i za povratak na teren, rad sa loptom i ekipom, se ne odnosi samo na osnovu proteka vremena (3, 4 ili 6 mjeseci), nego isključivo na osnovu rezultata baterije testova. Redovna, sistemski postavljena testiranja, daju nam mogućnost da donesemo bolje odluke u interesu sportiste i njegovog zdravlja.

Na videu možete pogledati neke od testova, koje je radio Mersudin Ahmetović (FK Sarajevo), nakon druge faze rehabilitacije, odnosno mladi fudbaleri Din Halilović (FK Željezničar) i Mihael Ivanković (NK Široki Brijeg), nakon treće faze rehabilitacije.