U svojoj dugoj i bogatoj istoriji, fudbalski klub Radnik imao je mnoštvo lijepih, ali i teških trenutaka.

Čini se da nikada nije bilo ovako teško kao danas.
Svi oni koji su klub koristili kao sredstvo ostvarivanja ličnih ciljeva, danas su mu okrenuli leđa.

Izvlačeći materijalnu korist, obezbjedivši pozicije u Savezu, na sudijskim listama i raznim komisijama za sebe i svoje sinove, završavala se njihova ljubav prema Radniku.

Istinski ljubitelji fudbala u Semberiji, bivši fudbaleri, ali i kompletna javnost ovih dana strepi nad sudbinom bijeljinskog fudbalskog čeda.

Nakon niza izgubljenih skupštinskih zasjedanja i promašenih imenovanja, spominje se nekoliko rješenja.

Kao jedno od njih spominje se povratak jednog od najuspješnijih predsjednika Mladen Krstajića.

Za vrijeme njegovog mandata, Radnik je u dva navrata igrao evropske utakmice, bio stabilan premijerligaš i ostvario nekoliko zapaženih transfera.

Međutim, poznato je na koji način su Mladena bukvalno otjerali iz kluba oni koji su mislili da o fudbalu znaju mnogo, a tek neki dan su čuli da je lopta okrugla.

Takođe, Krstajić je trenutno trener izuzetno stabilnog kluba u Srbiji (TSC) i vrlo vjerovatno da nema mnogo šansi za povratak u Bijeljinu.

U bijeljinskoj čaršiji nerijetko se spominjalo da bi u klub mogao ući i neko od lokalnih političara bliskih aktuelnom gradonačelniku, ali čini se da među njima nema dovoljno ni kvaliteta, a ni hrabrosti da pomognu klubu u ovoj teškoj situaciji.

Imenovanjem Mirsada Miće Alajbegovića, legendarnog fudbalera plavih u Upravni odbor, činilo se da bivši asovi dobijaju na značaju, ali ispostavilo se da ni izbliza nije tako.

Ipak, čini se da bi pravi navijači na čelu kluba u ovom trenutku najviše željeli Zlatka Krbanjevića, uspješnog biznismena iz Semberije koji je svoju imperiju stvorio u Njemačkoj.

Najveća preporuka mu je njegova Sloga iz Crnjelova, koju je od opštinske doveo na prag Premijer lige, finansirajući je isključivo sopstvenim sredstvima.

Čini se da bi stigao i tamo da se nisu umješale neke nefudbalske sile i spriječile ga u tome.
Te sezone u ligu je ušao banjalučki Borac, nakon niza sudijskih skandala, posebno u direktnim duelima sa Slogom.

Ulažući milione, pokazao je kako treba da izgleda klub u kome igraju i rade zadovoljni i srećni ljudi.
Sada to radi sa ekipom Sloge 2 koja je ušla u Drugu ligu i već za godinu i po mogli bismo svjedočiti njenom ulasku u Premijer ligu.

Sudeći po pojačanjima koja su već došla, to se čini kao izvjesno.

Ono što Krbanjevića umnogome razlikuje od svih pomenutih kandidata, jeste da je on čovjek koji je spreman da da sebe, svoje vrijeme i svoj novac za klub.

Skoro da nećete sresti bivšeg igrača Sloge, a riječ je o sve samim vedetama Premijer i Prve lige, koji neće reći da mu je u Slogi bilo prelijepo i da većeg gospodina od Krbanjevića niie sreo.

Priča se takođe da je Zlatko Krbanjević spreman da uzme vruć krompir u ruke, ali ne po svaku cijenu.

Viđen je na razgovoru sa gradonačelnikom i bolje upućeni tvrde da je samo insistirao na tome da se stari kadrovi, koji su i doveli do ovoga danas, moraju ukloniti iz kluba.

To je naišlo na veliki otpor kod pomenutih, ali i na veliku podršku veterana i navijača i svih onih kojima je plava boja u srcu.

Plodna semberska ravnica voli svoj Radnik i ovih dana sa nestrpljenjem se čeka onaj koji će postaviti stvari na svoje mjesto.

Krstajić, Krbanjević ili neko treći? Vrijeme će pokazati.